Lobist Strabaga otkriva kome je u Hrvatskoj dao 1,8 milijuna eura?
(Slobodna Dalmacija)
Tajna uspjeha Austrijanaca u lijepoj našoj
Nalaz USKOK-a da je u podmićivanju direktora Hrvatskih autocesta, osim domaćih građevinarskih kompanija, sudjelovao i austrijski Strabag, nije jedina afera hrvatske cestogradnje s kojom se u posljednje vrijeme suočio taj građevinski koncern s više od 70 tisuća zaposlenih i godišnjim prihodom od 14 milijardi eura.
Austrijski europarlamentarac Martin Ehrenhauser nedavno je OLAF-u, antikorupcijskoj agenciji Europske unije, prijavio lobističku tvrtku Eurocontact iz Beča za primanje sumnjive provizije od 1,8 milijuna eura od Strabaga pri sklapanju ugovora o izgradnji jedne od dionica na autocesti Zagreb − Macelj.
Pa ipak, u objema tim aferama dosad nije osumnjičen nitko iz Strabaga.
Podsjetimo, s druge strane, samo na nedavno otvorenu istragu “Remorker” o izvlačenju novca iz HAC-a, u sklopu koje su osumnjičeni i pritvoreni Ivan Berket i Damir Kezele, direktori zagrebačkog Viadukta, tvrtke s kojom je HAC sklopio brojne poslove. Isto tako, kad je otvorena afera “Tuneli”, pod optužnicom i u pritvoru našao se Slaven Žužul, vlasnik Skladgradnje.
Taktika istražitelja
U najnovijoj istrazi o podmićivanju u HAC-u u središtu koje je Strabag, iz te tvrtke, prema tvrdnjama odvjetnice Jadranke Sloković koja brani jednog od optuženika i bivšeg člana Uprave HAC-a Marija Lovrinčevića, nitko nije ni osumnjičen ni ispitan. Je li Strabag, poput menadžmenta MOL-a u slučaju istrage protiv Ive Sanadera, jednostavno “nedostupan” našim istražnim tijelima ili zaštićen na neki drugi način?
Mijat Stanić, predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata i najglasniji kritičar kriminala u HAC-u, ocjenjuje kako trenutni izostanak kaznenog progona odgovornih u Strabagu za davanje mita može biti taktika USKOK-a i Državnog odvjetništva.
− Iz dosadašnjeg iskustva s istragama u Hrvatskim autocestama, možemo sa sigurnošću reći jedino da je sve moguće, pa i to da su prve informacije o davanju mita za Gaženicu USKOK-u i DORH-u došla iz samog Strabaga ili iz tvrtki povezanih sa njim. To bi, recimo, mogao biti jedan od razloga zašto trenutačno nema osumnjičenih iz Strabaga – komentira Stanić.
Pita se odakle odvjetnici Sloković informacija da nitko iz Strabaga ili povezanih sa Strabagom nije ispitan.
− Mi ne znamo je li netko iz Strabaga bio na razgovoru u nekom od svojstava u kojima osoba koja ima informacije o nekim događajima može biti na policiji. U svakom slučaju, USKOK i DORH imaju svoju taktiku postupanja i u to ne možemo ulaziti – zaključuje Stanić.
Za predsjednika NCS-a nema mjesta čuđenju što se i ova multinacionalna kompanija sa sjedištem u Austriji našla u kolu s domaćim korumpiranim direktorima i građevinarima.
Imamo primjer dobivanja posla za dionicu Dalmatine Ravča − Ploče, gdje se Strabag nalazi u konzorciju od tih devet tvrtki, a svima je pripao dio kolača – navodi Mijat Stanić.
Strabag se u Hrvatskoj pojavio još 1997. godine, no sve do dobivanja spomenute gradnje na autocesti Zagreb − Macelj 2004. godine nije gradio ništa značajno. Taj posao preuzeli su od njemačke kompanije Walterbau, koja je bankrotirala 2005. godine.
Procvatom cestogradnje u Hrvatskoj krenulo je i Strabagu, pa je, primjerice, u 2008. godini odradio poslova za 1,3 milijarde kuna. Usporedno s povećanjem prometa, bavili su se preuzimanjem domaćih građevinskih tvrtki, pa je tako 2009. godine u optjecaju bilo kupovanje Kamen Ingrada, posrnulog požeškog tajkuna Vlade Zeca, od čega je Strabag ipak odustao.
Prema onome što je o aferi Eurocontact objavljeno u domaćim i stranim medijima, proviziju za lobiranje s Eurocontactom dogovarao je u ime Strabaga i Franz Burgstaller, koji je sudjelovao u osnivanju Strabagovih podružnica i tvrtki kćeri u Hrvatskoj te ih vodio.
Novim zahuktavanjem antikorupcijskih pohoda USKOK-a i DORH-a u Hrvatskim autocestama nije isključena ni istraga kome je sve u Hrvatskoj isplaćeno svih ili dio od 1,8 milijuna eura, koliko je, naime, Strabag platio Eurocontactu za lobiranje.