Kada sljedeći put prođete autocestom, obavezno zatrubite ophodarima! Riječ je o ljudima iz pozadine - HAC-ovim ophodarima i vozačima koje ćete vidjeti u vožnji u zaustavnom traku, u kamionetima, primjerice, u Volkswagen Crafteru ili Mercedes Sprinteru. Ophodari ne voze najbrže, ali dolaze i nerijetko pomognu prvi. Oni čiste i uz autoceste ono što nesavjesni vozači odbace u vožnji, krpaju oštećene ili ukradene ograde uz autocestu kako bi spriječili prelazak životinja i moguće nesreće, čak i spašavaju živote.

Mi smo s njima proveli jedan radni dan i na svoje oči vidjeli akciju pomaganja, pa i spašavanja na autocesti... Zatrubite im obavezno, nikad ne znate kad će i vama priskočiti u pomoć!
 
 

Davor Cindrić inženjer je prometa koji od 2004. godine radi kao ophodar

- Slušam, Centar Brinje... Auto se zaustavio u voznom traku u tunelu Brinje? Stižemo! Frane, sada možeš voziti više od 100 kilometara na sat - kaže ophodar Davor Cindrić svom vozaču Frani Ostoviću. S njima je Ivan Bilen. Kamionet Volkswagen Crafter iz 2010. godine ima 125 kW, odnosno 165 konjskih snaga. U samo tri godine ovaj pouzdani automobil prešao je gotovo 125.000 ki­lometara. Trojac ophodara i dvoje novinara udobno smješteni u Volkswagen Crafte­ru sa šest sjedala kreću brzinski u po­moć trima poljskim državljankama s djetetom čiji se automobil pokvario i stao u tunelu Brinje. Preplašene s razlo­gom, jer im se jedan vozač doslovno zabio u trokut koji su postavile iza automobila, a po­tom i pobjegao, odahnule su nakon dolaska ophodnje. Ophodar je postavio privremenu signalizaciju, promet je preusmjeren u dru­gi trak, a ekipa je pomogla izvaditi pa vratiti svu prtljagu u potrazi za opremom za šlepanje, a potom i odšlepati i prevesti Poljakinje do odmorišta.

-Hrvatska je prelijepa, i more i vino, ali vi ste, momci, odlični. Hvala vam, hvala - ponavljale su Poljakinje. Kakva je to samo vozna rekla­ma bila za Hrvatsku i njen turizam!

-Ima toga i lijepog, ali i ružnog i opasnog, pogotovo kada jure, kada vas umalo poku­pe na prometnici jer se ne pridržavaju privre­mene signalizacije. Kako li samo neki zna­ju biti nervozni, a automobili se često kvare i noću i nikad ne znaš komu ideš i kakav je. No, posao se mora obaviti - kaže ophodar Cindrić. U ovom zahtjevnom poslu ima i šalji­vih, ali opet opasnih trenutaka.

-Jednom sam morao slikati ozlijeđenog medvjeda na kojeg je naletio kamion ili au­tobus. Kada sam mu prišao da ga slikam, po­maknuo je šapu. Mislio sam da ide na mene pa sam se povukao nešto brže iza kombija,a onda opet polako prema njemu... Nije mi bilo svejedno - smije se Davor Cindrić, inže­njer prometa koji od 2004. godine radi u op­hodnji.
 
Najbolji je osjećaj znati da si nekome pomogao
 
Davor Cindrić nije se libio prvi put upotrijebiti defibrilator kako bi spasio život ženi
 
Smiješak na licu Davoru Cindriću najviše se rasteže na spomen situacije otprije dva mjeseca, kada je na autocesti brzom reakcijom pomogao spasiti život jed­noj mlađoj ženi koja je doživjela srčani udar. On je, naime, kada ništa drugo nije pomoglo, donio automatski vanjski defibrilator iz vozila i dao jedan elektrošok ženi koja je doživjela udar.
- Bila je to jako loša situacija u kojoj reagiraš instinktivno, činiš sve kako bi spasio život... Defibrilator iz naših vozi­la tog je dana prvi put uopće upotrije­bljen na našim autocestama. Uz cestu je stalo i dvoje supružnika liječnika iz Poljske. Suprug joj je dao disanje usta na usta nakon elektrošoka. Na taj smo način spasili nesretnu ženu - priča Cin­drić te dodaje:
- Nema većeg zadovoljstva nego kada se javi obitelj unsesrećene i javi nam uz zahvalu da je sada puno bo­lje. To je jednostavno situacija koja ti uljepša, ne dan, nego cijeli život. Taj osjećaj da si nekome pomogao kad mu je to bilo najpotrebnije - s ponosom nam je rekao Davor Cindrić.