Donosimo par ključnih zaključaka s izlaganja:

– pozitivan fiskalni učinak davanja autocesta u koncesiju je kratkoročan do maksimalno srednjoročan, dok je financijski učinak davanja autocesta u koncesiju za državu izrazito negativan.

– scenarij ostanka autocesta u državnom vlasništvu je održiv iako to Vlada negira.

– kreditno zaduženje HAC-a i ARZ-a iznosi 36,5 milijardi kuna, a 90 posto zaduženja dolazi na naplatu do 2020. godine pri čemu se postavlja pitanje zašto dajemo autoceste u koncesiju do 2059. godine za iznos od 22,4 milijarde kuna?

– Vlada je HAC-u i ARZ-u oduzela model trošarina na gorivo kojim se mogu otplaćivati dugovi.

– u 2014. godini, kad rata kredita iznosi 5 milijardi i 300 milijuna kuna, Vlada HAC-u i ARZ-u oduzima ¾ iznosa od trošarina. Dakle, Vlada oduzima trošarinu za gorivo predviđenu za otplatu duga u godini kada stiže najveći iznos za otplatu duga i to koristi za izliku da je stanje otplate dugova neizdrživo!

– oslobođenjem trošarine od goriva uz refinanciranje duga država bi kroz period koncesije uprihodila 63 milijarde kuna, što bi joj bilo više no dovoljno da pokrije sva kreditna zaduženja HAC-a i ARZ-a

– Vlada koncesijomgubi prihod od povećanja cestarina i prometa do 2059. godine koji će većinski ići koncesionaru, dok na teret države sigurno ostaju troškovi poslovanja HAC i ARZ! Naime, restrukturiranje ide na teret države, ne koncesionara kao i postojeće kreditne obveze, izvlaštenje zemljišta, sudski sporovi itd. jer koncesionar samo preuzima HAC-ONC (društvo “bez dugova” koje je Vlada osnovala da bi ga koncesionar mogao čistog preuzeti).
 
 
Objavljeno: 1. 11. 2014.