Jačanje radničkih pokreta i sve brojniji štrajkovi u SAD-u: Obama totalitarnim predsjedničkim dekretom zaustavlja pobunu radnika
(Advance.hr)
Sve je više ispitivanja javnog mišljenja kako bi se dovelo u pitanje pravo na štrajk i u Francuskoj i sve su više prijeteći tonovi izjava protiv željezničara: možda je moguće nazrijeti onakvu Francusku, kakva će postati kasnije, na drugoj obali Atlantika, kako to pokazuje primjer Philadelphije.

U Sjedinjenim Državama ima mnogo više štrajkova no što se to misli. Osim prijetnji i potpuno novih mobilizacija radnika u tržnim centrima i fast foodovima od prošle godine, javili su se i lokalni pokreti radnika, koji se odnose na transportne radnike i oni su realtivno vrlo česti.
Važnu razliku čini nesposobnost da se prevaziđe nametnuta lokalna korporativistička shema i da se suoči i sukobi sa represivnim aparatom, putem borbi usmjerenih u istom pravcu, te da se uspostavi postojanje nacionalnih organizacija na klasnim pozicijama.
Ne radi se uopće o nekoj fatalnoj sudbini, sve to je plod prekida, koji je trajao decenijama, radničkog pokreta, koji je u Americi bio jak u godinama između 1920-1930, a potom zamro, poklopljen od makartizma u pedesetim godinama te još više stradao za vrijeme borbe protiv komunističkog 'unutrašnjeg neprijatelja' pod Reganom u osamdesetim godinama.
Paralizirana četvrta željeznička urbana mreža Sjedinjenih Država u gradu od 6 milijuna stanovnika
Važnu razliku čini nesposobnost da se prevaziđe nametnuta lokalna korporativistička shema i da se suoči i sukobi sa represivnim aparatom, putem borbi usmjerenih u istom pravcu, te da se uspostavi postojanje nacionalnih organizacija na klasnim pozicijama.
Ne radi se uopće o nekoj fatalnoj sudbini, sve to je plod prekida, koji je trajao decenijama, radničkog pokreta, koji je u Americi bio jak u godinama između 1920-1930, a potom zamro, poklopljen od makartizma u pedesetim godinama te još više stradao za vrijeme borbe protiv komunističkog 'unutrašnjeg neprijatelja' pod Reganom u osamdesetim godinama.
Paralizirana četvrta željeznička urbana mreža Sjedinjenih Država u gradu od 6 milijuna stanovnika
Štrajk željezničara u Philadelphiji daje nam primjer toga, on je za nas ne samo simboličan, već i simptomatičan za način, kako se može postupati s radničkim pokretima u zapadnoj zemlji, u kojoj se radnički pokret jako istanjio.
Philadelphia nije neki provincijski grad. U tom gradu, šestom po veličini u Sjedinjenim Državama, sa 6 milijuna stanovnika, svakoga dana 130.000 ljudi iz pokrajine se penje na vlak, čineći od te urbane željeznice četvrtu po redu važnosti u zemlji, poslije one New Yorka, Chicaga i Bostona.
Te željezničke mreže, koje povezuju urbane periferije, ostatak su onog što je spašeno od američke željezničke mreže, koja je potpuno uništena konkurencijom automobila i aviona te je svedena na lokalne linije, podijeljene između javnih i privatnih operatera.
Bauk štrajka od 108 dana iz 1983. godine
U subotu, 14 lipnja, radnici SEPTA (Southeastern pennsylvanian transport Autority / Odgovorni za transport u jugoistočnoj Pensilvaniji) dogovorili su se da započnu štrajk: 450 strojovođa i vozača vlakova odazvalo se na poziv BLET-a (Brotherhood of Locomotive Engineers and Trainmen / Bratstvo željezničkih vlakovođa i specijalnih strojovođa ) kao i radnici BEW-a (International Brotherhood of Electrical Workers / Međunarodno bratstvo električara).
Radilo se o radničkoj mobilizaciji, koja je posvema paralizirala mrežu i prisilila 130.000 svakidašnjih korisnika da ostanu kod kuće ili da nađu neku alternativu za 13 linija povezivanja Philadelphije s njezinim periferijama ili sa New Jerseyem.
Taj je pokret probudio bauk velikog regionalnog štrajka iz 1983, koji je trajao 108 dana.U središtu borbe našla se bitka za povišenje plaća, koja predstavlja kulminaciju pet godina napetih odnosa i borbi oko starog kolektivnog ugovora, jer se još 2009 godine čeka novi kolektini ugovor! Željezničari traže 4,5% povišice za tri godine, a to je 1 bod više od onog što je predložila direkcija SEPTA-e.
"Demokratski" predsjednik Obama pozvan je upomoć...od "republikanske vlade", da zaustavi štrajk!
Na odgovor nije trebalo dugo čekati. Republikanski guverner Pensilvanije, Tom Corbett obratio se izravno demokratskom predsjedniku Obami, kako bi on smjesta prekinuo štrajk.
Rečeno, učinjeno. Mr. Obama je izvadio iz starudije staru zakonsku normu, koja potječe iz 1926 godine, Railway Labor Act.
Prema tom zakonu predsjednik republike može narediti vraćanje na posao i to smjesta, kao i to, da se smjesta zamjene svi oni, koji namjeravaju nastaviti sa štrajkom, i narediti otvaranje pregovora pilotiranih od strane federalne komisije, koja zabranjuje sve radničke pokrete u narednih 8 mjeseci.
Američka štampa napravila je brzu usporedbu s uporabom od strane reakcionarno-liberlanog predsjednika Ronalda Regana Taft-Hartley Acta iz 1981, koji mu je dozvolio da otpusti 11.000 kontrolora zrakoplovnog prometa, što su se ogriješili o zabranu štrajka u "ekonomski strateškim sektorima".
Radi se o štrajku, koji je od nas daleko, nastao je u kontekstu koji je jako drugačiji, ali za nas pun puncat pouka.
Ovo dobro pokazuje brutalno držanje "demokratskog" predsjednika Obame (što je divan primjer za Hollandea) u odnosu na radnički pokret te odnose prema onom, što je ljudima ostalo od prava na interveniranje u demokraciju posve zabrtvljenu velikim ekonomskim interesima.
Naročito zvuči kao upozorenje u ovom trenutku u kojem se umnažaju medijski i politički apeli da se štrajk zaustavi svim sredstvima. Sjedinjene Države, ogledalo za Francusku, kakva će ona postati kasnije, su "prva oligarhija na svijetu" s ljudima, koji se saginju pod jarmom najotvorenije kapitalističke eksploatacije.
Rečeno, učinjeno. Mr. Obama je izvadio iz starudije staru zakonsku normu, koja potječe iz 1926 godine, Railway Labor Act.
Prema tom zakonu predsjednik republike može narediti vraćanje na posao i to smjesta, kao i to, da se smjesta zamjene svi oni, koji namjeravaju nastaviti sa štrajkom, i narediti otvaranje pregovora pilotiranih od strane federalne komisije, koja zabranjuje sve radničke pokrete u narednih 8 mjeseci.
Američka štampa napravila je brzu usporedbu s uporabom od strane reakcionarno-liberlanog predsjednika Ronalda Regana Taft-Hartley Acta iz 1981, koji mu je dozvolio da otpusti 11.000 kontrolora zrakoplovnog prometa, što su se ogriješili o zabranu štrajka u "ekonomski strateškim sektorima".
Radi se o štrajku, koji je od nas daleko, nastao je u kontekstu koji je jako drugačiji, ali za nas pun puncat pouka.
Ovo dobro pokazuje brutalno držanje "demokratskog" predsjednika Obame (što je divan primjer za Hollandea) u odnosu na radnički pokret te odnose prema onom, što je ljudima ostalo od prava na interveniranje u demokraciju posve zabrtvljenu velikim ekonomskim interesima.
Naročito zvuči kao upozorenje u ovom trenutku u kojem se umnažaju medijski i politički apeli da se štrajk zaustavi svim sredstvima. Sjedinjene Države, ogledalo za Francusku, kakva će ona postati kasnije, su "prva oligarhija na svijetu" s ljudima, koji se saginju pod jarmom najotvorenije kapitalističke eksploatacije.
Izvor:
Solidarite internationale
www. resistenze.org. Proleteri u otporu - međunarodni radnički pokret -17-06. 2014.
Prijevod:
Jasna Tkalec
www. resistenze.org. Proleteri u otporu - međunarodni radnički pokret -17-06. 2014.
Prijevod:
Jasna Tkalec