Hrvatska danas: Zarobljenici loše prošlosti, svjedoci grozne sadašnjosti, zemlja bez budućnosti
(Politika Plus)
KOLUMNA
Država ide prema bankrotu. Svi to, nažalost, znamo.
Država može propasti. Austro-Ugarsku je progutao Prvi svjetski rat i kratkovidnost Beča koji si je utuvio u glavu da je sveti Bog predodredio Nijemce da vladaju Europom. Kraljevina Jugoslavija raspala se u vihoru Drugoga svjetskoga rata. Srpska elita isto je mislila da je Bogom odabrana proširiti Srbiju do Trsta. Kada je trebalo braniti Karađorđevićevu državu, nitko je nije branio.
Ni Slovenci, ni Hrvati, ni Makedonci, ni Albanci, ni Crnogorci, pa čak ni Srbi. Dvadeset i tri godine eksperimentiranja je otišlo u prah. NDH je bila ljepše ime za njemačko-talijansku okupaciju, a Ante Pavelić je bio genocidni imbecil koji je završio rat tako da je napustio narod i vojsku i predao je u ruke krvnika.
Druga Jugoslavija se održavala samo zato da bi Amerikanci imali trojanskog konja u komunističkom lageru, a čim je Tito otegnuo preostali papak, sve se počelo rapidno raspadati. Gospodarstvo je bilo na klimavim nogama američkih kredita, komunizam je tako funkcionirao da je davao minimum kapitalizma (moda, odmori, muzika, sve što Rusi i jadni Bugari nisu mogli imati), a na kraju ponovno su se narodi i narodnosti klali. Jugoslaveni krive nekakve uvezle četnike, ustaše i špijune CIA-e. Oni jadnici u emigraciji nisu imali nikakvog utjecaja na Jugoslaviju, a SAD je do zadnjega sve radio da SFRJ opstane.
Jednostavno, previše puta su se ovdje mijenjali državnopravni poredci, grbovi i granice da se ne bi ozbiljno shvatilo da i Republika Hrvatska može jednostavno otići u dim, kao sve prethodne države. Štoviše, RH se nalazi u punom gorem stanju nego za rata. Iako je rat najgore što je civilizacija upoznala, okupatora se može pobijediti na bojnom polju. Neprijatelja se porazi. Vojnim putem. S puškom, tenkom i helikopterom. Na nezaposlenost, na lošu ekonomiju i na manjak perspektive se ne mogu poslati vojnici.
Danas opet djeca i unuci loših komunista, po istom principu vladaju Hrvatskom. Bezidejno, dižući poreze. Samo što nema više buržuja da sustav drže plutajućim. Poduzetnici su u državi predstavljeni kao sotone koje izrabljuju radnike. Poduzetnik je neprijatelj. Poduzetnici rade, kako rade. Rade po matrici i zakonodavstvu koje su složile hrvatske političke stranke.
A najveći neprijatelji SDP-a mali su poduzetnici i obrtnici. Jer komunistima nema gorega, od individualaca koji hoće pošteno živjeti. Ništa nije gore od obrtnika koji bi htio platiti porez i živjeti od svojih ruku. Nema više buržuja, ali ima hrpe mladih s VSS obrazovanja i idejama. A ti mladi, radije u Kanadi rade po farmama i tvornicama kao NKV-radnici, nego da se ovdje muče za 1600 kn i nesigurnu budućnost.
Najveći neprijatelji Hrvatske, trenutno je nabujala birokracija. Pod time ne mislim na učitelje, profesore, policajce, vatrogasce, medicinare i sve one službe bez kojih je život nemoguć. Pod birokracija mislim na nabujale članove hrvatskih stranaka i njihovih obitelji koji rade na različitim referentskim poslovima i primaju plaću od četiri do deset tisuća kuna vrteći nekoliko papira dnevno, dok mlađarija za 1600 kn obavlja sve poslove.
Hrvatska se nalazi u najgorem trenutku od 1848. Ratovi prestaju. Okupatori odlaze. Porušene kuće se izgrađaju. Ali tko će vratiti mlade iz Kanade, Australije i Europe? Tko će vratiti nerođenu djecu? Tko će vratiti potraćene godine generacijama rođenim u osamdesetima? Država ide prema bankrotu. Svi to znamo. Ako će se država raspasti, ako neće biti policije, vojske, hitne pomoći i vatrogasaca, onda dolazi ulica.
A vidjeli smo od 1941. do 1945. što znači kada balavci i besposličari odu u ustaše i u partizane, te krenu ubijati nevine ljude. Reprizira toga pakla, ako nestane vlasti, a sasvim sigurno da klizimo u nestanak vlasti (nema novaca, nema poreza, nema vlasti), bit će na dušu ljudi kao što su Zoran Milanović i Ivo Josipović. Jer riba smrdi od glave.