Heiner Flassbeck: Snižavanje plaća je pogrešna politika
Snižavanjem plaća koči se domaća potražnja, a primjer Njemačke pokazuje da na razini grupe zemalja dovodi do velikog jaza u konkuretnosti, odnosno narušavanja vanjskotrgovinskog balansa, rekao je bivši glavni ekonomist UNCTAD-a na konferenciji o politikama tržišta rada
Tihomir Dokonal
(Banka.hr) "Njemačka slovi kao zemlja koja se najuspješnije nosi s gospodarskom i financijskom krizom, a mnogi smatraju kako bi eurozona bila uspješnija kada bi u njoj bilo više zemalja poput Njemačke. No, to je potpuno pogrešno", tvrdi njemački ekonomistHeiner Flassbeck, nekadašnji zamjenik ministra financija i dugogodišnji ekonomist UN-ove Konferencije za trgovinu i razvoj i čelnik njena Odjela za globalizaciju i razvojne strategije.
Flassbeck slovi za jednog odnajvećih kritičara prevladavajućeg neoliberalnog pristupa rješavanju gospodarske i financijske krize, a u Zagreb je stigao na inicijativu Zaklade Friedrich Ebert, koja je zajedno s magazinom Banka i Institutom za javne financije organizirala konferenciju "Koje politike tržišta rada koristiti u borbi protiv krize?", koja se održala u utorak u Novinarskom domu u Zagrebu.
Još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća Njemačku su zbog visoke stope nezaposlenosti smatrali europskim bolesnikom. U razdoblju 1995-2005. godine stopa nezaposlenosti dosegnula je gotovo 9 posto. Na takvo stanje socijaldemokratska vlada Gerharda Schroedera odgovorila je širokom reformom tržišta rada, takozvanomHartzovom reformom, koju je provela u razdoblju 2003-2005. godine.
Prva tri reformska paketa bila su usmjerena na uvođenje novih načina zapošljavanja, uvođenje raznih oblike potpora za zapošljavanje i restrukturiranje Savezne agencije za zapošljavanje. Četvrti, završni reformski paket značajno je smanjio naknade za dugotrajno nezaposlene. Riječ je o jednom odnajambicioznijih pokušaja restrukturiranja tržišta radau nekom naprednom gospodarstvu.
Zašto je Njemačka uspjela
"Njemačka se uzdigla iz pepela poput Feniksa i danas se smatra najuspješnijom europskom, pa možda i svjetskom zemljom. No, priča nije tako jednostavna", kaže Flassbeck. "Reforma je uspjela zahvaljujući posebnim okolnostima u kojima je provedena i ne bi ju bilo lako ponoviti u nekoj drugoj zemlji", naglasio je.
Njemački uspjehutemeljen je na izvozukoji i prije i za vrijeme krize bilježi veći rast nego u ijednoj drugoj zemlji. Takav pristup može funkcionirati za jednu zemlju, ali na široj razini je neodrživ..
Naime, njemačka reforma temeljila se na postavci da će smanjenje plaća povećati produktivnost. Sa sindikatima je postignut sporazum o ograničenju rasta nominalnih i realnih plaća. Sve se poklopilo s osnivanjem monetarne unije. Uglavnom,njemačke plaće su rasle sporije nego u ostalim članicama eurozoneu kojima je rast plaća bio usklađen s rastom BDP-a i inflacijom. Ograničenje rasta plaća odrazilo se i na domaću potražnju, koja je u Njemačkoj rasla znatno sporije nego u većini ostalih zemalja eurozone. Osim toga, cijena rada glavna je odrednica konkurentnosti.
Sitna godišnja razlika s vremenom je stvorila duboki jaz. Na kraju prvog desetljeća razlika između Njemačke i zemalja jugoistočne Europe dosegnula je 25 posto, a između Njemačke i Francuske, drugog po snazi gospodarstva eurozone čija je produktivnost na razini njemačke, 15 posto. Drugim riječima, Njemačka je realno znatnodeprecirala tečajiako nije više imala nacionalnu valutu.
Time je stekla znatni prednost u međunarodnoj trgovini: proizvod koji se prilikom osnivanja monetarne unije prodavao u svim članicama po istoj cijeni, Njemačka je 2010. mogla ponuditi u prosjeku 25 posto jeftinije bez zadiranja u maržu. Zahvaljujući tome njemački je iznos snažno rastao, dok su Francuska i ostale europske zemlje tonule u sve veći trgovinski deficit. S druge strane, mjere štednje i smanjenje plaća koče domaću potražnju U takvim okolnostima teško je očekivati oporavak.
U vrijeme nacionalnih valuta ostale zemlje sačuvale bi konkurentnost devalvacijom, ali u slučaju monetarne unije to više nije moguće. Devalvacija je također skupa, tumači Flassbeck, ali za razliku od rezanja plaća, njome se ne smanjuje domaća potrošnja. "U slučaju devalvacije ljudima padnu realni prihodi, ali oni nastavljaju trošiti i normalno živjeti, što nije slučaj kada smanjujete plaće. Ali, umonetarnoj uniji nemate drugu mogućnost nego rezati plaće, osim ako Njemačka ne promijeni politiku, što je malo vjerojatno."