Ekonomisti kažu da nam je i gore nego što mislimo
(Novi list)
Polemički tonovi u Opatiji
Hrvatska se opredijelila za proces interne devalvacije, smanjenje cijene rada uz povećanje nezaposlenosti, što je bolan i potpuno nepotreban put, koji k tome možda uopće ne donese rezultate, kaže Gligorov
OPATIJA Zemlje koje su ranije ulazile u EU, ulazile su s nižom razinom javnog duga. Tokom ove krize to se promijenilo, pa je Hrvatska primjerice ušla u EU i odmah postala pacijent ušavši pod nadzor fiskalnog deficita, direktno u mehanizam prezaduženih, jer je njen javni dug za vrijeme krize eksplodirao, rekao je Vladimir Gligorov, ekonomist Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije, na konferenciji »Interdisciplinary Management Research« koja održava u Opatiji, u organizaciji Ekonomskog fakulteta u Osijeku i Pforzheim University, te u suradnji s HUP-om i HGK-om.
Taj prvi dodir s EU, nastavio je Gligorov, bio je dakle neprijatan, jer je restriktivan, jer dolazi s potrebom da se mijenja fiskalna politika.
– Zemlje poput Hrvatske koje su ušle u EU, ali još nisu uvele euro, imaju stanovitu prednost u odnosu na članice eurozone jer još uvijek mogu koristiti politiku tečaja kao instrument targetiranja konkurentnosti. Za Poljsku, Mađarsku, Češku je fleksibilnost tečaja u ovom kriznom periodu bila korisna. Za Hrvatsku je problem što se te fleksibilnosti odriče pa u tom kontekstu nema drugih instrumenata ekonomske politike koje bi mogla koristiti, osim strukturnih promjena, a one ne idu lako, te bi morale barem biti usklađene s mjerama industrijske politike koja je za sada tek u povoju, kaže Gligorov. Ljubo Jurčić, predsjednik Hrvatskog društva ekonomista, kazao je da se Hrvatska previše koncentrira na deficit, te da visok javni dug ne treba biti izlika da se zemlja ne razvija. Nažalost, kaže, u Hrvatskoj smo u zadnjih 20 godina zamijenili ciljeve i instrumente: cilj mora biti rast i zaposlenost, a i ekonomski najliberalnije zemlje to su 2008. znale, i nije im tada bio problem ni deficit ni javni dug, već su se još malo i dodatno zadužile da investiraju u prevladavanje krize.
– Čitava priča je u tome da su se fokusirale na očuvanje domaće proizvodnje i zaposlenosti jer tko to očuva, lako će kasnije sve ostalo nadoknaditi. Kod nas smo međutim povećali poreze i cijenu energenata, inflacija je bila na oko 5 posto, za koliko smo smanjili kupovnu moć stanovništva i gurnuli se u negativnu spiralu i začarani krug siromaštva. Što se EU tiče, ja sam prvi za EU, ali mislim da Hrvati imaju previše iluzija, nema tu nikakvog automatizma koji će nas izvući, poručuje Jurčić, dodajući da se sve svodi na internu devalvaciju i na to da treba više raditi za manje para, pa se, kaže, postavlja pitanje, u čemu je onda i svrha države i ekonomske politike, ako naši građani lošije žive. Jurčić veli da Hrvatska može hraniti i 20 do 30 milijuna ljudi, a mi imamo 4,5 milijuna stanovnika i negativnu vanjsku bilancu. To je zato jer se desila i deindustrijalizacija i depoljoprivredizacija
–Deficit, fiskalna, bankarska unija, sve je to super, ali to je samo mazivo za proizvodnju, jer novac ne možete jesti, kaže Jurčić, dodajući da je nemoguće hvatati 3 posto deficita, budući da s ovakvom politikom brže rušimo poreznu bazu nego skupljamo poreze. Gligorov je rekao da je Hrvatska šest godina u recesiji, a BDP ide u pravcu da bude 15 posto manji u odnosu na prijekrizno stanje. Što se tiče konkurentnosti, ističe, stanje je još gore nego se misli, jer je hrvatska privreda nekonkurentna i zatvorena, a opredijelila se za proces interne devalvacije, kao smanjenje cijena rada uz povećanje nezaposlenosti, što je bolan i potpuno nepotreban put, koji k tome može da uopće ne donese rezultate: on je možda izabran po inerciji, ali i odluka da ne birate je izbor, kazao je Gligorov.
Dodaje da je financijska konsolidacija neophodna, međutim, napominje, što se tiče zapošljavanja, bolje da se monetarnom politikom pokuša nešto napraviti kako bi cijena rada u eurima bila niža i generirala interes za investiranje. S tim se nije složio Damir Novotny koji misli da korištenje tečaja ne bi pomoglo. Srbija je, kaže, primjerice deprecirala valutu, ali se na vanjskom računu to nije vidjelo. Gligorov mu je odgovorio da to nije točno, odnosno činjenica je, kazao je, da je u Hrvatskoj danas izvoz roba i usluga manji nego u 2008., dok je u Srbiji veći no što je bio.
Ivan Miloloža (HUP) kaže da moramo ući u dubinske reforme, vratiti se proizvodnji jer nas turizam sam neće izvući. »Pa mi ovisimo o tome hoće li biti lijepo vrijeme, pa smo u ekonomskom smislu stvarno zemlja slučaj«, rekao je. Mladen Vedriš pak kaže da je nužno suočavanje s realnošću jer Hrvatska sada 4 posto BDP-a otplaćuje za servisiranje duga, po čemu smo tu negdje s Grčkom. Provesti reforme, veli, znači uštedjeti novac. Dragan Kovačević čudi se kako je moguće da ministar financija kaže da će zamoliti guvernera da mu u nečemu pomogne. »Ma što ga imaš moliti, pa to je njihova uloga, da skupa izvuku zemlju iz krize, a kod nas su svi nešto neovisni jedni o drugima«. Imamo, kaže Kovačević, 90 milijardi fiskalnog kapaciteta, a trošimo 130 milijardi.
– To će ići dok nam budu davali kredite, no imamo mi i vrijedne imovine, šume, otoke, pa ćemo valjda prvo prodavati, ali jednog dana će netko doći i podvući bilancu: ovoliko ste dužni, da vidimo što imate na strani aktive, upozorava Kovačević, koji misli da nam ne trebaju megalomanski projekti nego tisuću malih projekata, te je nužno da monetarna i fiskalna politika zajednički budu u funkciji nečega.– Pa nije monetarna politika sveta krava. Mislim da je prije sedam, osam godina bilo vrijeme za preispitivanje tečaja, ali ajmo vidjeti, možda je sada vrijeme jer će za pet godina biti još više kasno, rekao je Kovačević, koji vjeruje i da je potreban konsezus oko bitnih pitanja. Vedriš je kazao da ako nismo konkurentni, alternativa je drobljenje radnih mjesta.
–Ako ni eksterno ni interno ne mijenjate odnose cijena, nestajete s proizvodne mape, a onda je samo pitanje kada će i turisti shvatiti da smo skupi i da negdje drugdje mogu više dobiti za svoj novac. Industrija je ključna, ona je platforma za sve ostalo, poručio je Vedriš. Miloloža je kazao da smo došli u poziciju da nam se ništa ne isplati, ni ne treba, što je apsurdna situacija. Novotny je pak ponovno vratio lopticu Gligorovu rekavši da su u Srbiji napravili devalvaciju, ali da su za to nešto morali i dati, a to je da im je prosječna plaća 37.000 tamošnjih dinara, odnosno 330 eura, dok su mirovine na razini 150 eura. Zar nam je cilj da se i u Hrvatskoj vratimo na tu razinu potrošnje - pitao je.
Gligorov mu je odgovorio kako se osobno uopće ne zalaže za devalvaciju, već se, kazao je, upravo oni koji se zalažu za ovaj tečaj kune zalažu za politiku koja tome vodi: oni se, kaže, zapravo zalažu za devalvaciju, koja se međutim zove interna devalvacija. Vi dakle govorite o devalvaciji, a ne ja, rekao je Gligorov, dodavši da se interna devalvacija već događa; ona podrazumijeva smanjenje javne potrošnje i plaća.