Dosta je Kalmetologije, monetizirajte lopove!

Kad bi Kumrovečka škola i dalje postojala barem bi se jedan kolegij trebao zvati Kalmetologija. Znanost o neznanju. Nevjerojatan je primjer koliko čovjek može postići u politici gurajući u napad argumente o vlastitoj gluposti i nesposobnosti. Evo i nekih osnovnih postulata na kolegiju. »Nisam kriv, nisam znao, da sam znao ja bih prijavio, ali eto nisam i ne mogu sad biti odgovoran za ništa. Pa, vi gledajte šta ćete sa mnom. Uostalom, kako bih ja mogao znati sve što se zbiva kad u ovom ogromnom ministarstvu postoji toliko firmi, agencija, uprava, ima ih, da prostite, ko govana. Tko bi sve pohvatao? Evo, više se ne sjećam ni kako se zovu ti moji zamjenici. Tko? Livaković? Mikulić? Da, da njih se sjećam, ma dokazat će oni svoju nevinost, to su čudesni ljudi, moja škola. Ako je netko od njih nešto radio, sigurno ni oni nisu ništa znali. Da su znali prijavili bi, pa nek institucije rade svoj posao.«

Žali Bože kakvi bi profesionalni političari izlazili iz te škole. I jadnika koji bi trebali zaraditi sve što bi takvi mogli opljačkati. A nije to jedina točka gdje je ovih dana blistao čudesni Božidar. Ne zvuči na prvu atraktivno njegova prijetnja da će dići kaznenu prijavu protiv Mijata Stanića zbog klevetanja. Samo što je tu prijetnju izrekao puno puta. A prijave nema, pa nema. Iako je točno da je Stanić prolio tone pljuvačke po Kalmeti i uistinu ga godinama blati i nikako da prestane. Šteta je što Kalmeta samo prijeti tužbom, jer bi stvarno bila zabavna i poučna ta sudska rasprava na kojoj bi bivši ministar dokazivao koliko je veliko njegovo neznanje, koliko je bio blentav, neupućen, naivan i smotan dok je osam godina ministrirao nebom, zemljom, cestama i svime što se po ovoj zemlji mrda, putuje ili troši taman toliko da se lagano može steći kakva provizija, istisnuti mito ili do nebesa napumpati investicija.

U stvari se Kalmeta već cijelo jedno desetljeće dobro zajebava s cijelom hrvatskom javnosti. Dobar mu je učenik i Nadan Vidošević. Nakon što 6 godina nije imao pojma koliko novaca curi iz njegove komore Vidošević je požurio održati Nadzorni odbor HGK, koji je, vjerovali ili ne, zaključio kako je poslovanje HGK bilo u skladu s procedurom. Nasmiješio se i Nadan na taj zaključak, s pravom mu je laknulo. Jer, nije važno mažnjavanje love, samo da je odrađeno po proceduri. O kojoj Nadan, kao i Kalmeta, ništa nije znao. Ništa nije znao ni Kalmetin najbolji učenik Zdravko Livaković. On je samo jedan dan prije uhićenja, pokazao kako primjenjivati Kalmetologiju u praksi, krstio se i prevrtao očima u Dnevniku HTV-a na pitanje o aferama u HAC-u, prepun nevjerice kao da su papu odlučili pitati zašto je tetovirao lik đavla na ramenu.

Cijela farsa traje predugo. Ponajviše zaslugom državnog odvjetnika Mladena Bajića. On se u pravilu budi iz zimskog sna prije podnošenja izvješća o vlastitom radu pred Saborom. Nekako s jeseni državni odvjetnik počinje hapsiti. A nekako s proljeća uhapšenici izlaze iz Remetinca. I tako već godinama. O tome govori i popis uhapšenika iz HAC-a i povezanih tvrtki. U zatvoru su sjedili ili sjede: Jurica Prskalo, Josip Sapunar, Zlatko Korpar, Marijo Crnjak, Marijo Lovrinčević, Slaven Žužul, Goran Legac, Željko Kandžija, Zdravko Livaković, Stjepko Boban, Milivoj Mikulić, Damir Kezele, Ivan Berket... Znate li koliko je ljudi osuđeno, a prošle su četiri godine od prvih uhićenja? Nitko. Nema presuda. Većinom ni optužnica. Postoji samo jedna, užasno nakaradna iznimka. Jedinu presudu za pljačku u cestogradnji donio je Prekršajni sud u Zagrebu krajem 2010. godine. Za slučaj nezakonite izmjene trase autoceste Ravča-Ploče, koja je mimo natječaja i procedure poskupjela više od 500 milijuna kuna. Kao da je riječ o pogrešnom parkiranju prekršajni sud odrezao je direktorima HAC-a Mariju Crnjaku i Jurici Prskalu 50.000 kuna kazne po glavi, otprilike dvije njihove plaće. HAC je morao platiti 500.000 kuna. I to je jedina presuda. Smijurija. Lakrdija bez kraja.