Čemu zakon nego da se krši
(Novi list)
Pod svijećama burze rada Gabrijele Galić
Mudar poslodavac, u ovakvoj priči odavno bi s radnicima sklopio nagodbu i ne bi si dopustio dugotrajno razvlačenje po sudnicama. Mudar poslodavac ne bi nagodbu pokušao sklopiti kako se u ovom slučaju činilo, pozivajući radnike da povuku sudske tužbe, vrate se raditi na određeno vrijeme i to na tri mjeseca nakon čega će biti zaposleni za stalno
Kako se može očekivati od privatnog sektora da poštuju radno zakonodavstvo kada njegove odredbe zaobilaze i velike državne kompanije? Ako je moguće da u Hrvatskim šumama, radnici i po deset godina rade na određeno vrijeme, onda bi se u privatnom sektoru moglo dogoditi da radnik cijeli ili većinu svoga radnog vijeka odradi na određeno vrijeme. Istina, razlike ima. U državnom sektoru radnici su sindikalno organiziraniji pa kada se pojavi problem nastoje naći rješenje. Prije ili kasnije. U privatnom sektoru, radnik na određeno vrijeme, rjeđe će nakon isteka ugovora, ili uručenja nezakonitog ugovora, potražiti pomoć.
Dvadesetak radnika Hrvatskih šuma sa šireg područja Delnica koji su bez posla ostali u prosincu prošle godine i te kako znaju što znači rad na određeno vrijeme. Jednom je to ugovor na nekoliko mjeseci, drugi puta na malo više mjeseci, pazi se pritom da radnik ne »uđe u satnicu« koja bi značila isplatu nekog dodatka ugovorenog kolektivnim ugovorom. A kada zbroje tri godine rada na određeno vrijeme, što znači da bi ih poslodavac trebao zaposliti na neodređeno vrijeme – ako su mu potrebni – on ih otpušta pa nakon nekog vremena ponovo angažira. Krši tako odredbe radnog zakonodavstva, a radnike kojima je posao i te kako potreban drži u šaci. I u jednom trenutku napravi krivi korak, koji radnike potakne da učine ono što su odavno trebali učiniti.
Poslodavac je radnicima u šumarijama zaboravio uručiti nove ugovore na određeno, radili su dva-tri, u nekim slučajevima tjedan ili deset dana rada bez ikakvog ugovora. A zakon je jasan i takvi radnici su, zakonski, zaposleni za stalno. No, neki poslodavci, pa i državne tvrtke, prave se da za njih zakon nije obaveza. To je samo nekakav skup papira koje valja ignorirati što više. Nažalost, i radnici su tome krivi jer u strahu od gubitka, makar i privremene, egzistencije trpe nezakonitosti.
No, razmišljanje u stilu jači smo od radnika, u slučaju Hrvatskih šuma poslodavca, državnu firmu moglo bi stajati milijunskog troška s naslova neisplaćenih plaća, kamata, sudskih troškova, a u konačnici vjerojatno i kazne zbog nezakonitog zapošljavanja. Po dobro oprobanoj praksi u ovoj zemlji, za te će »gubitke« vjerojatno biti optuženi radnici. Ne bi bilo iznenađujuće da svjesno osiromašivanje proračuna firme taj isti poslodavac pokuša pokriti nekim novim reznanjem radničkih prava.