BOOM RADNIH SPOROVA: Zbog kršenja prava radnika u pola godine više od 12.700 tužbi

U cijeloj 2011. godini bilo ih je 6.423 dok su ih sudovi lani zaprimili 11.542. Snažan skok u broju radnih sporova, posljedica je otkazivanja kolektivnih ugovora, odnosno uskraćivanja dijela prava koje su sindikati ugovorili s poslodavcima. Radnici prije svega javnih poduzeća još su lani osjetili snažan pritisak za izmjenama ugovorenih prava, a tamo gdje dogovor između socijalnih partnera nije postignut, uprave su suspendirale neko pravo ili u kranjim slučajevima otkazale kolektivne ugovore. Tako se, primjerice, gotovo polovina novih sporova pristiglih lani na zagrebački Općinski sud odnosi na tužbe radnika HŽ Infrastrukture.

Ozbiljne promjene

Kada se pogleda struktura radnih sporova, neispoštovana materijalna prava po kolektivnim ugovorima u 2011. godini predstavljala su udio od 7,4 posto u ukupnom broju radnih sporova. Lani je taj udio skočio na 22,98 posto da bi u prvom polugodištu ove godine porastao na čak 65,86 posto. Isplate po kolektivnim ugovorima, vjerojatno će na razini ove godine još više rasti. U dosadašnju statistiku, primjerice, nije ušla tužba Hrvatskog sindikata šumarstva, odnosno njegovih 6,5 tisuća članova koji su Upravu Hrvatskih šuma tužili početkom srpnja zbog raskida kolektivnog ugovora. U sadašnju statistiku nije uključena niti tužba 2,2 tisuće radnika Fine zbog neisplaćenog regresa temeljem odredbi kolektivnog ugovora.

Ministarstvo pravosuđa, kako doznajemo, razmišlja o ozbiljnim promjenama unutar sustava kako bi se značajno smanjilo trajanje radnih sporova, ali i smanjio pritisak na sudove. Nakon racionalizacije mreže sudova na općinskim sudvima će se utemeljiti posebni odjeli za radne sporove. Općinski sud u Zagrebu, na kojem je i najveći pritisak radnih sporova, zasigurno će imati takav odjel. Gdje će još biti ustanovljeni joj nije poznato, ali je jasno da sudovi na kojima je priliv radnih sporova mali ili nikakav neće imati potrebu za osnivanjem posebnih odjela. Primjerice, općinski sudovi u Zlataru i Zaboku u proteklih nekoliko godina uopće nisu imali radnih sporova pa na tim sudovima vjerojatno ni neće biti posebnih odjela.

Prva faza reforme

Racionalizacija mreže i osnivanje odjela za radne sporove, svojevrsna je prva faza reforme o kojoj se razmišlja i koja bi u značajnoj mjeri trebala saživjeti iduće godine. No, taj će proces pratiti i procesne promjene. Ranije izmjene zakona o parničnom postupku već su dale određenih rezultata kada je riječ o trajanju postupaka. Daljnje moderniziranje zakona, koje se očekuje do ljeta iduće godine, dodatno bi trebalo ubrzati parnice, ne samo kada je riječ o radnim već i ostalim sporovima. No, kada je riječ o radnim sporovima, razmišlja se o otvaranju mogućnosti spajanja predmeta. Primjerice, u slučaju tužbe šumara iako je riječ o istom predmetu u praksi se vodi 6,5 tisuća sporova. Spajanje predmeta štedilo bi i novac, ali i nerve mnogih. No, vjerojatno će izazvati i otpore jer će se time smanjiti broj »odšteta«.

– Danas je bolje podignuti osam tisuća tužbi, jer će to u konačnici značiti osam tisuća naknada za troškove – veli jedan od naših sugovornika koji se nada da će tužitelji u budućnosti koristiti mogućnost spajanja predmeta.

Ogledni spor

U procesnom smislu, razmišlja se i o uvođenju oglednog spora. U praksi bi to značilo da u slučaju kolektivnog radnog spora jedan predmet izdvoji. On bi postao ogledni i proveo bi se kroz sve faze postupka po točno utvrđenom vremenskom slijedu.

U trenutku kada bi postao pravomoćan »sputio« bi se na najnižu instancu i postao obrazac za rješavanje svih ostalih predmeta. I spajanje predmeta i ogledni spor, zasigurno će naići na mnoge otpore jer bi njihovo uvođenje odvjetnicima iz ruku izbilo dobar dio zarade. I sindikati, kojima bi u interesu trebalo biti da se spor što prije okonča i da se ne oteže po sudu dvije-tri godine, mogli bi dijelom biti protiv novina. Naime, kada idu u masovne tužbe donekle to čine kako bi poslodavca »kaznili« odnosno osigurali mu što veći financijski izdatak zbog nepoštivanja odredbi ugovora. Nerijetko se tako u praksi znalo događati da sindikat, iako ima pravnika koji će postupak na sudu odaditi za plaću, koristi neki odvjetnički ured (koji tužitelju svaku radnju u sporu naplaćuje) s ciljem da poslodavcu napravi što veću štetu jer se nije pridržavao potpisanih obaveza.

Među ostalim, razmišlja se i o određenim promjenama kada je riječ o postupcima vještačenja, primjerice kada se pokušava utvrditi iznos neisplaćenih plaća radniku. Naši sugovornici navode kako bi se u mnogim slučajevima ti postupci koji koštaju i odugovlače postupak mogli premostiti drugačijim zakonskim rješenjima. Tako bi, uz određene parametre, neisplaćenu plaću što je utužuje radnik umjesto vještaka, mogla izračunati primjerice Fina ili neka druga institucija. I to bi bio podatak kojeg prihvaćaju obje strane u sporu čime bi se izbjegla sadašnja nerijetka praksa vještačenja i protuvještačenja koje zna trajati godinama.

Formirat će se i stalna arbitražna sudišta?

Arbitraža i mirenje insitutit su odavno uvedeni u domaću praksu, ali se praktično ne primjenjuju. Stoga i zaključak GSV-a o tome da treba dodatno promicati druge oblike rješavanja sporova kao što su mirenje i arbitraža, zvuči kao da je donesen s figom u džepu.

– Arbirtažom se rješavaju milijardski sporovi, a mi kod radnih sporova razmišljamo hoćemo li za 10-20 tisuća kuna ući u arbitražu. To je legitiman način rješavanja sporova i tedencija je pravosuđa da se koristi – navodi jedan od naših sugovornika objašnjavajući kako u svijetu u kojem se sve više odnosa normira posezanjem za alternativnim oblikom ubrzava rješavanje sporova.