Nastavak na članak Najskuplja autocesta u Europi
 
Sada već dalekog 21. rujna 1995., RH i Bina-Istra potpisale su Ugovor o koncesiji s ciljem razvoja prometne infrastrukture u Hrvatskoj. On vrijedi još nepunih 13 godina. Moto je bio: "Neka cestovnu infrastrukturu plaća korisnik, a ne porezni obveznik!" No. nitko nije spominjao mogućnost da će to plaćati i jedni i drugi.

SAMO OD 2009. do danas država je koncesionaru isplatila oko milijardu kuna, što nije ni pomišljala kad je sklapala ugovor davne 1995. Tada je bilo rečeno da neće proći dugo, a da će cijeli Ipsilon biti u punom profilu. Ni 19 godina po datoj riječi još uvijek je Istarski ipsilon zapravo tek brza, a ne autocesta. Iako je ovakvo korištenje termina autocesta posve neuobičajeno u zapadnoj Europi i iako je tamo nemoguće naplaćivati nešto što je sve prije samo ne autocesta, to je većinskom vlasniku koncesije omogućeno. Zbog toga je prvotni ugovor s tvrtkom Bouygues, koji izlobirao Hrvoje Šarinić i danas često predmetom ne samo spora, već i bitnog pitanja: kako je moguće prodavati nešto što to uopće nije?

NO, BILO JE TO vrijeme osamostaljenja Hrvatske i ne samo što su nam bile nužne investicije, infrastruktura i svježi novac, bio je to zapravo i svojevrsni znak zahvalnosti zapadnom svijetu što nas je priznao i podržavao.
 
4 aneksa ugovora
Kako ugovoreno postane ništavno
 1997. zbog nedostatka sredstava za građenje punog profila Država izašla u susret Bina-lstri omogućivši joj odgodu izgradnje punog profila u ugovorenom roku

1999. Hrvatska kao davateljica koncesije vratila je sebi isključivo pravo potpunog odlučivanja o politici naplate cestarina, odlučila da neće biti primijenjen zatvoreni sustav naplate. Zauzvrat, koncesionaru je osigurana financijska potpora "tijekom prvih godina provedbe projekta".

2003. Država omogućava koncesionaru refinanciranje kredita pod povoljnijim uvjetima i financiranje građenja dionica Umag-Kanfanar i Vodnjan-Pula

2008. omogućena izgradnja punog profila Istarskoga ipsilona od Umaga do Pule te od Kanfanara do Pazina, odnosno pretvaranje 90 km Ipsilona u četverotračnu autocestu - bez striktnih rokova - već šest godina tapkanje u mjestu

 
Ne bez razloga prvotni se ugovor zapravo drži klasičnim kolonijalnim. Iako su se Istrani pobunili i iako su se izborili da ne plaćaju nešto što se ne može zvati autocestom, nešto što nema ni tehničke, ni pravne, a ni formalne uvjete. Kako je Država svemoćna tako se dosjetila i dala Francuzima vlasništvo nad tunelom Učka. Bila je to sjajna ideja, jer tako su zapravo napravili mitnicu pred ulaskom u Istru. Želite li u nju ili iz nje - tu ćete platiti - formalno samo tunelarinu, ali de facto i autocestu. Uz navedenu, ali i niz drugih pogodnosti Bina Istra sve do nedavno nije plaćala ni PDV. Koje li ironije!? I dok je postojao i još uvijek postoji PDV na mlijeko, knjige, kruh, lijekove..., Hrvatska je Vlada svega toga izuzela tvrtku koja je u većinskom francuskom vlasništvu. I na kraju šlag na tortu. Na ime koncesijske naknade od 2000. do danas u hrvatski proračun uplaćeno je 0 kuna!!! Sve pod izlikom da je novac kanaliziran u izgradnju punog profila te da nije ostvaren planirani prihod. Da apsurd bude još veći potrudile su se ugovorne strane koje i dan-danas poslovanje Bina-Istre, ugovore, anekse i niz drugih dokumenata drže poslovnom tajnom. Ni to nije dovoljno, nego se na mala vrata pokušava produljiti koncesija sa 32 na 40 godina.
 
Od 141 km izgrađeno samo 100 kilometara
 
Stoje prvo napravila Bina-lstra nakon potpisivanja ugovora o koncesiji? Povećala je tunelarinu s 12 na 24 kune. Danas iznosi 28 kuna! Bina-lstra obvezala se izgraditi 141 km novih dionica, a izgrađeno je oko 100 km. Prosječno - pet km godišnje. A država je u jednome razdoblju gradila 150 km autocesta godišnje. I danas se od Pazina do Učke vozi jednim trakom u kolonama, iza kamiona, uzbricama i kilometrima s punom crtom. Plaćamo cestarinu 51 kn od tunela do Pule.
 
PROJEKT ISTARSKI IPSILON uključuje financiranje, projektiranje, izgradnju i upravljanje cestovnom mrežom dužine 141 km. Čine ga dvije dionice - autocesta A8 od čvora Kanfanar do čvora Matulji, duga 64,2 km te autocesta A9 od čvora Umag do čvora Pula, duga 76,8 km. Ugovorom su tada preuzeta 54 km postojećih dionica, uključujući i tunel Učku, koji je građen samodoprinosom građana. Trebalo ga je obnoviti. Nakon 32 godine, 2027., autocesta će biti predana državi Hrvatskoj bez naknade.
 
(nastavlja se)
 
 
Izvor: AUTO START za studeni 2014.
Pišu: Željko Miličević, Igor Stažić
Foto: Zoran Majcan/Pixell
Objavljeno: studeni 2014.