Nezavisni cestarski sindikat
Zagreb, 07.prosinca 2009. g.
Predsjednica Vlade RH
Trg svetog Marka 2, 10 000 Zagreb
Ministar mora, prometa i infrastrukture
Prisavlje 14, 10 000 Zagreb
Predmet: Prijedlog - depolitizacija nadzora i upravljanja poduzećima u većinskom državnom vlasništvu
Poštovana/i,
Kriza koja nas je pogodila kao društvo u cjelini i sva ova događanja oko HAC-a u nekoliko zadnjih mjeseci ukazuju nam da nešto ne štima u sustavu upravljanja i kontrole državnim poduzećima.
Kako popraviti potrošeni ili pogrešni sustav nadzora i upravljanja trgovačkim društvima u vlasništvu Države?
Dosadašnji model upravljanja i nadzora u državnim poduzećima pokazao se neefikasnim, podložnim korupciji i pljački jer nije osigurao potrebne kontrolne mehanizme.
Kako se to moglo dogoditi?
Vlada imenuje Skupštinu (to je obično ministar, tj. jedna osoba). Skupština (ministar) imenuje nadzorni odbor, a jednog člana delegiraju radnici. Upravu, također na prijedlog ministra, imenuje Vlada, a Nadzorni odbor ju potvrđuje, kao i direktore sektora.
Dakle sve ključne ljude, od nadzornog odbora, uprave do direktora sektora, imenuje jedna osoba, tj. ministar. Na taj način jedna osoba posjeduje apsolutnu moć i kontrolu, međutim odgovornost se često prebacuje na druge. To znači da ključna kadrovska rješenja i uspješnost poslovanja poduzeća suštinski mogu ovisiti o sposobnosti i poštenju jedne osobe. Praksa je pokazala da se u mnogim državnim poduzećima poslovi namještaju unaprijed odabranim izvođačima i da se kroz javnu nabavu izvlače velika sredstva koja završavaju u privatnim džepovima. Nije rijetka ni praksa da poslovni lobiji s jakom političkom zaleđinom postavljaju svoje ljude u nadzorni odbor i upravu, a potom dobivaju poslove velike vrijednosti upravo preko tih istih ljudi. Da bi postavili svoje ljude, dotadašnji rukovoditelji se bez ikakvih obrazloženja (ili s optužbama o lopovluku, ali bez dokaza i pokretanja postupka odgovornosti) skidaju i raspoređuju na izmišljena radna mjesta, što opterećuje proračun poduzeća. Plaća im se znatno ne umanjuje da ne bi stvarali probleme i na taj se način kupuje njihova šutnja. Na tako ispražnjena rukovodeća mjesta postavljaju se zatim osobe isključivo po kriterijima političke podobnosti ili pripadnosti određenom poslovnom lobiju. Od njih se traži potpuna lojalnost osobama koje su ih postavile, a ne poduzeću. Ukoliko ne ispunjavaju uvjete za rukovodeća radna mjesta, zbog njih se mijenjaju pravilnici i prilagođavaju njihovim referencama.
Opisana se situacija dogodila u HAC-u i mislim da to nije jedini slučaj u Hrvatskoj. Mi koji radimo u HAC-u, odavno gledamo takvu praksu, a u zadnje vrijeme je o njoj putem medija dobro informirana cijela javnost. Odgovornost ne želimo stavljati ni na koga prije nego se dokaže, ali je očito da je dosadašnji sustav nadzora i upravljanja državnim poduzećima nepouzdan i neodrživ.
Što treba mijenjati da bi poduzeća bila efikasnija i da bi se uspostavila bolja kontrola?
Prvo treba depolitizirati upravljanje i nadzor, tj. u nadzorni odbor i upravu treba imenovati stručne a ne politički podobne ljude. Posebno je nedopustivo da u nadzornim odborima i upravama sjede lobisti poduzeća koja sklapaju ugovore s tim istim poduzećima. Također i direktore pojedinih sektora kao i niži rukovodeći kadar treba imenovati isključivo po kriteriju stručnosti.
Skupština: kao predstavnika interesa vlasnika logično je da ju imenuje ili Vlada ili lokalna zajednica (Županija, grad, općina,...). Radi kvalitete rada i demokratskih načela skupština bi trebala imati barem tri člana. Korisno bi bilo uključiti i druge zainteresirane skupine.
Nadzorni odbor: članovi trebaju biti birani javnim natječajem po kriteriju stručnosti. Radnici bi trebali biti zastupljeni jače od jednog simboličnog predstavnika, a sve ostale zainteresirane skupine trebale bi biti zastupljene sukladno svojem značaju. Strateške odluke kao i odluke o većim investicijama (npr. iznad 10% vrijednosti godišnjih prihoda društva) trebalo bi donositi konsenzusom, s pravom veta svakog člana NO, da se zaštite interesi svih.
Uprava i ostali menadžeri: Postavlja se pitanje jesu li potrebne glomazne i skupe uprave kao sada ili bi bilo bolje imenovati generalnog direktora s pomoćnicima kao direktorima pojedinih sektora. Odgovornost bi u tom slučaju bila izravnija, a sustav donošenja i realizacije odluka efikasniji. U svakom slučaju članove uprave i direktore treba birati internim natječajima prema kriteriju stručnosti. Ukoliko unutar društva nema odgovarajućeg stručnog profila, popunu valja izvršiti javnim natječajem.
Opisani bi model upravljanja i nadzora osigurao ekspeditivnost, racionalnije poslovanje i bolju kontrolu državnih poduzeća.
S poštovanjem,
Predsjednik Sindikata
Mijat Stanić
Na znanje: Sredstvima javnog priopćavanja
